VODIČ: GODIŠNJI ODMORI – prava i obveze Radnika i Poslodavca

ŠTO JE GODIŠNJI ODMOR?

Svaki radnik zaposlen kod poslodavca u RH ima pravo na godišnji odmor. To već znaju i ptice na grani. Isto tako znamo da je svaki Poslodavac obvezan to pravo radniku i omogućiti. Međutim, uz svako pravo dolazi i obveza kao što uz svaku obvezu dolaze i određena prava.

Stručni časopisi kažu da je „Korištenje godišnjeg odmora ... jedno od temeljnih ustavnih prava i ujedno prava iz radnog odnosa, a predstavlja razdoblje u kojem radnik privremeno prestaje sa svojim redovnim zadatcima i poslovnim aktivnostima na radnom mjestu, u svrhu odmora i razonode.”

Pravo radnika na godišnji odmor uređeno je kroz državne i međunarodne zakone i zakonske akte, prije svega samim Ustavom Republike Hrvatske i Zakonom o radu kao glavnim izvorima.
Ustav RH u čl. 56 kaže da „svaki zaposleni ima pravo na tjedni odmor i plaćeni godišnji odmor i tog se prava ne može odreći”. Već samim time što Ustav RH regulira pravo radnika na godišnji odmor jasno je koliko je ovo pravo važno za radnike i poslodavce te se tog prava ne smiju odreći pa godišnji odmor zapravo postaje obveza, ne samo pravo, obiju strana.

TRAJANJE I RASPORED GODIŠNJEG ODMORA

U jednoj kalendarskoj godini, sukladno Zakonu o radu, svaki radnik ima pravo na PLAĆENI GODIŠNJI ODMOR u trajanju od najmanje 4 tjedna.

To znači da radnik koji radi pet dana u tjednu ima pravo na najmanje 20 radnih dana, a radnik koji radi šest dana u tjednu ima pravo na najmanje 24 radna dana godišnjeg odmora.
Maloljetni radnici pak imaju pravo na najmanje 5 tjedana godišnjeg odmora sukladno Zakonu o radu, kao i radnici koji rade na radnim mjestima gdje su izloženi štetnim utjecajima koji ne mogu biti smanjeni ili uklonjeni primjenom mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu.
Radnici zaposleni u nepunom radnom vremenu imaju ista prava na godišnji odmor kao i radnici koji rade u punom radnom vremenu.

Trajanje plaćenog godišnjeg odmora mora biti navedeno u ugovoru o radu.

Godišnji odmor može, osim Zakonom o radu, biti uređen i granskim kolektivnim ugovorima (ugostiteljstvo, graditeljstvo), Pravilnikom o radu unutar samog kolektiva te najzad i samim Ugovorom radu. Ukoliko je navedenim dokumentima godišnji odmor radnika uređen drugačije od krovnog Zakona o radu, u tim slučajevima poslodavac je obvezan primjenjivati za radnika najpovoljnije pravo.

U praksi je česta situacija da poslodavci, povrh zakonski obveznog broja dana godišnjeg odmora, radniku „da pravo” i na dodatne dane s obzirom na otežane uvjete rada, složenost radnog mjesta, dužinu radnog staža, stečeno obrazovanje, socijalne uvjeta života, invaliditet i slično pri čemu gornja granica trajanja godišnjeg odmora nije određena dok se donja granica od najmanje 4 tjedna mora poštivati.

U trajanje godišnjeg odmora ne uračunavaju se:
- blagdani i neradni dani, osim ako su radni radni,
- bolovanje i druge privremene nesposobnosti za rad sukladno doznakama,
- plaćeni dopust.

Raspored godišnjih odmora unutar kolektiva određuje poslodavac najkasnije do 30. lipnja tekuće godine te o tome obavještava radnike pisanim putem (Odluka o rasporedu godišnjih odmora) najkasnije 15 dana prije odlaska na godišnji odmor. Pri utvrđivanju rasporeda korištenja godišnjeg odmora poslodavac je dužan uzeti u obzir mogućnosti za odmor raspoložive radnicima te potrebe svog posla.

Radnik ima pravo jedan dan godišnjeg odmora koristiti kada on to želi osim ako posebno opravdani razlozi na strani poslodavca to onemogućuju. Obvezan je o navedenom obavijestiti poslodavca najmanje 3 dana prije odlaska.

PRAVO NA GODIŠNJI ODMOR

Radnik koji se prvi put zapošljava ili radnik koji ima prekid radnog odnosa duži od osam dana pravo na takozvani puni godišnji odmor stječe nakon 6 mjeseci neprekidnog rada.

Svi ostali radnici, koji nisu stekli pravo na puni godišnji odmor, imaju pravo na takozvani razmjerni dio godišnjeg odmora, tj. na jednu dvanaestinu (1/12) godišnjeg odmora iz Ugovora o radu za svaki mjesec rada kod poslodavca. Pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora također ima radnik u slučaju raskida radnog odnosa i to bez obzira na to koliko dugo je radnik radio kod poslodavca.

Godišnji odmor može se koristiti odjednom ili u više djelova. Ako radnik koristi godišnji odmor u dijelovima, poslodavac mu mora omogućiti da tijekom kalendarske godine iskoristi najmanje dva tjedna godišnjeg odmora u neprekidnom trajanju.

Neiskorišteni dio godišnjeg odmora iz jedne kalendarske godine radnik može prenijeti i iskoristiti najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine bez obzira radi li se o punom godišnjem odmoru ili njegovom razmjernom djelu. Važno je reći da ne postoji mogućnost odricanja od prava korištenja godišnjeg odmora odnosno isplate naknade za neiskorišteni godišnji odmor umjesto korištenja godišnjeg odmora osim u slučaju završetka radnog odnosa kod poslodavca kada je poslodavac dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor u cijelosti isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora. U tom slučaju, isplata takve naknade nije prekršaj.

NAKNADE ZA VRIJEME TRAJANJA GODIŠNJEG ODMORA

Tijekom korištenja godišnjeg odmora radnik i dalje ima pravo na svoju plaću određenu Ugovorom o radu. To pravo te način obračuna plaće za vrijeme godišnjeg odmora propisano je također Zakonom o radu.

Prilikom spominjanja naknada za vrijeme trajanja godišnjeg odmora važno je naglasiti razliku između naknade koju je poslodavac dužan isplatiti (plaće) i regresa, koji se također naziva naknadom za godišnji odmor, ali kojeg poslodavac nije dužan isplatiti radniku koji koristi godišnji odmor te jasno naznačiti kako se radi o potpuno različitim osnovama za isplatu.

U osnovicu za izračun plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora uračunavaju se samo oni primici koji predstavljaju naknadu za rad, a to su:
- ugovorena mjesečna bruto plaća iz ugovora o radu,
- plaća u naravi (korištenje službenog automobila u privatne svrhe, korištenje službenog mobitela u privatne svrhe, korištenje smještaja),
- naknada za rad nedjeljom i blagdanima,
- naknada za rad noću,
- naknada za prekovremeni rad i sl.,
- stimulativni dio plaće (definiran ugovorom o radu, npr. za ostvarene prodajne rezultate),
- dodaci na plaću za minuli rad,
- dodaci na plaću za otežane uvjete rada,
i slično.

Isplate koje nisu sastavni dio redovne mjesečne plaće radnika ne uračunavaju se u osnovicu za izračun plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora:
- božićnice, uskrsnice, regresi,
- potpore zbog dugotrajnog bolovanja, obiteljskih razloga,
- nagrade za rezultate rada,
- naknada za prehranu radnika (u neoporezivom iznosu),
i slično.

Vjerujemo kako Vam je svima većina ovih podataka već poznata od ranije no nije na odmet utvrditi gradivo. Svima onima koji tek započinu svoju poduzetničku priču savjetujemo da se dobro informiraju o pravima i obvezama koje imaju kao poslodavci, a Vama dragi radnici neka ovaj tekst posluži kao podloga za ostvarivanje svojih prava ako bi Vam ikada bila uskraćena. Podsjećamo da svako pravo sa sobom nosi i obveze te da svaka obveza znaći da imate i određena prava.

Ovim putem također bismo skrenuli pažnju na činjenicu da su radnici ti koji koriste godišnje odmore, ali da je poslodavac taj koji ih određuje i da su obje strane odgovorne za sklad u tom odnosu.

Za lakše snalaženje i evidenciju godišnjih odmora poklanjamo TABLICU GODIŠNJIH ODMORA. Preuzmite ju OVDJE
Želimo Vam ugodne godišnje odmore!

IZVOR: RIPuP časopis, online izdanje

* u našem odjeljku BLOGOVODSTVO -> VAŽNI OBRASCI pronađite primjere Ugovora o radu i Odluke o rasporedu i korištenju godišnjeg odmora.